UNDERGROUND POP: Z++

Ovogodišnji Gradić fest održan je od 3. do 5. septembra u predgrađu Petrovaradinske tvrđave. Drugog festivalskog dana na Velikoj bini nastupio je Osječanin Zvonimir Husnjak, poznatiji kao Z++. I možda „Ljeto već je gotovo“ kako kaže jedna od autorovih najpopularnijih pesama, no sa Gradić festa ostaju utisci neponovljive energije i intervju u kom je Z++ otvoreno pričao o tome čime se želeo baviti kao mali, ko mu je bio vetar u leđa za početak karijere, kao i koliko je teško izboriti se za svoje mesto na muzičkoj sceni.

Čime si želeo da se baviš kao mali, a da to nije muzika?
Bio sam i još uvijek jesam na Elektrotehničkom fakultetu, ali nije me to baš dirnulo. U to sam se ubacio jer sam mislio da je dobra lova, da se tu nešto može uraditi, ali nisam za to. Svirao sam kad sam bio mali, to me je nekako uvijek zanimalo. Jedno vrijeme sam mislio da bih mogao biti zubar.

Poznato je da sviraš gitaru i da si išao u muzičku školu, da li si se oprobao i u drugim instrumentima?
Sintisajzer, to jest piano. Ali to sam samostalno učio i nisam tehnički potkovan uopće, no mogu svoje ideje pretočiti na to i poslije popraviti u programu. Tako sam došao do meni zadovoljavajuće razine, ali treba se čitav život obrazovati, dizati na drugu razinu sve što radiš.

Karakteriše te individualnost budući da sve radiš sam od muzike, preko teksta, miksa i aranžmana, kako je tekao proces učenja i savladavanja navedenog? Koliko vremena je bilo potrebno da nastane prva pesma koju si se odlučio da objaviš?
To je moderan pristup, pre bi ljudi radili odvojeno. Danas ima dosta kantautora, retko ko radi sve. Mene to zanima, tako da mi je to zanimljivo raditi. Prva pjesma koju sam objavio solo Z++ je „Sutra“, to je objavljeno  u osmom mjesecu 2018. godine. Bit sam napravio par mjeseci prije, pa nisam znao šta bih pjevao i nekako je to došlo. Sam postupak izrade pjesme je možda tri ili četiri dana rada, ali vremenski je puno duže. Prvo sam napravio bit, posle sam nekad pisao tekst, pa sam još to miksao jedno vrijeme, i tako, traje to. Nekad znam napraviti i za par dana da bude sve gotovo, ovisi, stvarno varira.

Ko je verovao u tebe kada niko nije i bio ti vetar u ledja za početak karijere?
Retfatlanta, moja grupa. Njih dvojica iz grupe su me motivirali,  Massimo Savage i Đi, zapravo čitava ekipa iz našeg kvarta. Ja sam na početku radio bitove, nisam radio svoje pjesme. Massimo i Đi su repali, ja sam to miksao i radio im bitove. Onda sam ja probao sa njima i ispalo je super. Okolina je bila podržavajuća, kad napravim nešto svi su bili nahajpani i to me motiviralo da radim dalje. Mislim da su mi roditelji dosta kritični, ali ne na loš način i ja to zapravo poštujem. Nisu mi nikad rekli bravo sine, idi sviraj i budi muzičar, nego su mi baš rekli suprotno. Po meni je to dosta dobro, jer ne možeš reći djetetu od 18 godina napusti školu i faks, idi se bavi muzikom. Imao sam želju za dokazivanjem, da im pokažem da se mogu baviti muzikom i mislim da me je to još više motiviralo.

Kako bi trenutno opisao muziku koju praviš?
Underground pop.

U vremenu hiperodkucije, koliko je teško izboriti se za svoje mesto na muzičkoj sceni?
Mislim da se s hiperprodukcijom dobija mogućnost da netko kao ja od kuće sam napravi muziku koja se posle može izvoditi na festivalima. Opet, ima hrpa drugog materijala tako da to malo otežava. Ali ako si dovoljno kvalitetan, publika će to prepoznati. Pogotovo kod nas u regiji, ako si kvalitetan, ja vjerujem da će kvalitet isplivati. Dok netko recimo ako radi na engleskom, tamo je veća konkurencija i manja šansa da to što si ti napravio neko prije tebe već nije.

Poređenje Hrvatske i Srpske muzičke scene u oblasti trepa i pop-a?
Iskreno u Srbiji je to na puno većoj razini, općenito taj cijeli šou biznis. Zanimljivije je, veća je produkcija. Baš sam to rekao kad sam radio intervju za Noizz, da je jedan producent iz Beograda rekao da je Srpska popularna glazba kao skupe patike, koje svaki mjesec do dva mjenjaju oblik koji je najpopularniji i stalno evoluira. Hrvatska pop muzika bi bila kao neke skupe cipele  koje mogu stajati u izlogu i godinama se neće mjenjati model, kvalitetne su, ali ne mora značiti da će ih netko kupiti.

Koji nastup ti je ostao posebno u sećanju i po čemu?
Exit festival zato što je bilo puno ljudi i dobra atmosfera. Bilo je vrhunski. Zappa Barka u Beogradu, rasprodalo se dva tjedna prije. Atmosfera je bila kao nikad, sve pjesme su pjevali od početka do kraja, jako je lijepo to.

U koji grad bi se uvek vratio?
Vratio bih se u Novi Sad i u Beograd. Rijeka mi je dobra, Osijek mi je najdraži jer sam odatle i navikao sam.

Za kraj, šta bi poručio mladima koji su na početku karijere i tek je grade, bez obzira na oblast?
Da rade ono što žele, da ne slušaju previše savjete sa strane, da puno uče o tome što žele ostvariti.

Autorka teksta: Lara Grginčević