SVE IMA SVOJ KRAJ – MENTALNO ZDRAVLJE MLADIH

Svedoci smo toga da je pandemija itekako uticala na mentalno zdravlje ljudi, a pogotovo mladih. Ono što im definitivno ne ide u prilog, kada govorimo o pomoći jeste neraskidiva veza između, još uvek prisutnog tabua, i stručne psihološke pomoći. Mira Novaković Ilin, koordinatorka Savetovališta za mlade Novosadskog humanitarnog centra, govori da je upravo ova situacija pomogla mladima da se oslobode i zatraže pomoć i da se u prethodnom periodu sve veći broj mladih javlja.

Kako situacija sa korona virusom utiče na mlade? Da li se zbog toga češće javljaju psihologu?

Nakon pojave virusa, primetan je sve veći broj mladih koji se javljaju u naše Savetovalište. Navode da postoje problem zbog koji se trenutno osećaju drugačije u odnosu na situaciju kada su redovno išli u školu/fakultet i da se pojedinici možda malo teže nose sa situacijom koja izaziva pritisak, tenziju, drugačija očekivanja i slično.

Ako kažemo da je kontakt sa ljudima bitan kako bi mladi izgradili ličnost i karakter, a sada im je to većinski oduzeto, kako će uticati nedostatak socijalizacije kod dece i tinejdžera na dalje staze?

To je jedan od razloga sa kojima se mladi javljaju u naše Savetovalište. Nedostatak kontakata, procesa druženja i interakcije itekako ostavlja posledice na njihovo mentalno zdravlje.

Sa druge strane, nove generacije jesu generacije koje su sve vise zatvorene i žive u virteulnom svetu, što svakako može pogrešno da utiče na svakodnevni život. Prekovremeni broj sati proveden uz telefon/računare i igranje igrica svakako ostavlja posledice na njihovo mentalno zdravlje. Primetan je takođe povećani broj roditelja koji zovu za decu koja se osećaju loše usled nedostatka fizičkih kontakata sa vršnjacima.

Svedoci smo toga da je traženje stručne pomoći kod mladih i dalje tabu, imate li ustisak da je ta stega malo popuštena za vreme pandemije?

Mi smo kroz naš rad nastojali da upravo otpustimo stege koje su postojale i ranije. One su i  dalje izražene, ali u manjoj meri. Većina je svesna da postoje ljudi koji žele da vam pomognu a mi smo naš način pomoći prilagodili mladima. Omogućili smo komunikaciju sa njima putem društvenih mreža, susrete online ili uživo (kako im vise odgovara), putem Viber poruka… Pritisci i teškoće sa kojima se suočavaju bivaju mnogo veći pa mladi ipak odluče da potraže pomoć. Ono što je naš trenutni problem jeste da imamo listu čekanja klijenata, jer zbog povećanog obima posla nažalost nismo u mogućnosti svima da pomognemo u trenutku kada nam se jave.

Koji problem mladi najčešće izdvajaju i zbog čega vam se uglavnom javljaju u prethodni par meseci? Postoji li neki generalni problem koji uočavate u radu sa njima?

Problemi sa kojima se mladi javljaju su anksioznost, depresija, nedostatak komunikacije, nedostatak druženja/izolovanost, loša komunikacija sa roditeljima/partnerima, nedostatak motivacije za učenje.

Šta će, po vašem mišljenju, kad sve ovo prođe, ostaviti najjači utisak na mlade?

Najjači utisak po meni biće pre svega sposobnost da se u kratkom roku naviknemo na neku novu situaciju koja znatno podrazumeva drugačiji način života. Za mlade je vrlo teško ukoliko su ograničeni nekim uobičajenim stvarima da se snalaze (okupljanje, druženje, nemogućnost odlaska da se vide sa prijateljima, da prošetaju). Takođe jedan od bitnih segmenta posledica jeste školovanje. Online nastava sa sobom nosi određenu dozu različitosti i funkcionisanja po nekim novim pravilima. Sistem postaje labilniji, posebno za one đake koji nemaju izgrađene radne navike (ne moram da učim ako me niko ne proverava). Dolazak drugog polugodišta i neka vrsta “nadoknade” propuštenog može svakako dovesti do pogoršanja u ocenama a o rupama u zanju da ne govorimo. Ceo prelazak na online nastavu, jeste sistem u kome se povećava opet individualna odgovornost, a možda sa druge strane svi učenici nisu spremni da se izbore sa tim podjednako.

Kako da se pomirimo sa okolnostima koje ne možemo da kontrolišemo? 

Pomiriti se sa nečim što ne možemo da kontrolišemo može biti problematično za određeni broj mladih ljudi. Ovde se traži neka vrsta samostalnosti u donošenju “zrelijih” odluka, gde je potrebno na nekom ličnom planu postaviti stvari kako jesu i posmatrati šta mi možemo da uradimo, šta je u granicama naše moć (npr. ova situacija će se jednom završiti, ima svoj početak i kraj. Trenutno mi je prioritet da moja porodica/prijatelji ostanu zdravi, ali i ja sa njima). To su neke stvari koje kad rasčistimo sami sa sobom, bivaju malo jednostavnije za podneti.

Kako da živimo, a da ne puštamo život da nam beži dok čekamo da ova situacija reši?

Uživati u nekim drugim stvarima koje sa sobom nosi cela ova stuacija. Ostati u krugu bliskih prijatelja sa kojima  smo u svakodnevnoj komunikaciji. Otkriti šta je to novo što bi nas moglo da zanima, a odnosi se na boravak u kući i ograničenu vrstu kretanja.

Koji saveti su najprimenjiviji na celu omladinu, kada govorimo o njhovom trenutnom nezadovoljstvu u vezi sa novonastalim stanjem?  

  • Posmatrati situaciju na način da ovo ima neki svoj kraj;
  • Potražiti stručnu pomoć ako primetite da ne možete da se izborite sami sa okolnostima u kojima se nalazite;
  • Otkriti neke nove stvari u kojima nam je ok i koje nam prijaju i uživati u njima (gledanje filmova, čitanje, traženje hobija);

Povezani članci:

ЈАВНИ ПОЗИВ ЗА ЈЕДИНИЦЕ ЛОКАЛНЕ САМОУПРАВЕ, ГРАДСКЕ ОПШТИНЕ И ГРАДОВЕ ЗА ПОДНОШЕЊЕ ПРИЈАВЕ ЗА ПОДРШКУ У ПРОЦЕСУ УСПОСТАВЉАЊА ОМЛАДИНСКИХ ПРОСТОРА

Програм  „Трансформација омладинске политике” Омладинског савеза удружења ОПЕНС фокусира се на заговарање за и успостављање омладинских простора у Србији. Пошавши од чињенице да су улагања у просторе и програме за младе

Opširnije »