ZAŠTO TI OVO JOŠ UVEK NIKO NIJE REKAO?

Kućni treninzi, online seminari, besplatne online biblioteke, koncerti, predstave, predavanja, recepti za obilne ručkove.. Spisak aktivnosti kojima možeš da se baviš za vreme dok si u karantinu je, složićeš se, predugačak. Već deset puta u toku dana si negde čuo kako ljudi govore  da je OvO iDeAlaNo vrEMe Da Se PoSvEtImO SeBi. Kažu da možeš da naučiš čak i jedan strani jezik. Pitaš se šta nije u redu sa tobom jer već mesec dana treba da radiš na sebi, a ti skroluješ Instagram, spavaš i pomalo te grize savest.

Negde pred kraj meseca si razgovarao sa drugom sa faksa koji je već napisao dva seminarska i spremio jedan ispit i sve to na kućnom biciklu dok je jednom rukom brisao policu. Kaže kako moraš da se aktiviraš i da kreneš da radiš nešto korisno jer ćeš da “kaskaš” za ostalima kad se svet vrati u normalu. U beleškama stoje preporučeni filmovi od 2018. koje još uvek nisi pogledao, gomila knjiga te čeka na stolu dok je sadržaj iz ormara već treći dan napolju i čeka da ga poslažeš na police jer – kad ako ne sad? Već nekoliko dana naručuješ istu hranu, i to u isto vreme koju donosi jel, isti tip. Feed je prepun najnovijih (čitaj nepromenjenih) vesti o pandemiji koje više i ne otvaraš.

Čekaš 23 časa da prošetaš psa i protegneš noge, a kad se vratiš poješćeš kiflicu od nedelje i leći da spavaš. Ući ćeš na Instagram, pogledati nekoliko storija i ljude koji besomučno vrte filter „Koji si član kriznog štaba?“. Ne, nije deža vu, ovako izgleda svaki dan, dok ne odlučiš da uzmeš stvar u svoje ruke i počneš da radiš nešto korisno. Takoreći – preporučeno.

Kažeš da mora nešto da se promeni. Imaš plan za sutra. Naravno, i za svako sledeće sutra: Ustajanje u 8 časova, ovsene pahuljice, trening uz online instrukcije, pet ispitnih pitanja, ručak, dokumentarac o ajkulama, popodnevna dremka, ona knjiga što stoji pored kreveta, još pet ispitnih pitanja, zdrava večera, online koncert i spavanje. Ali… Ustao si u 13 časova i već dva sata pokušavaš da shvatiš koliko Srba glumi u La casa de papel.

Kažeš sebi da je sutra novi dan.

Karantin nije takmičenje! Okej je da ne radiš ništa „korisno“, da radiš ono u čemu najviše uživaš i što je najbitnije – ono što te čini srećnim. Svi smo u istoj situaciji, ali je doživljavamo drugačije. Ako ipak odlučiš nešto da promeniš, znaš i sam da postoji pregršt online sadržaja koji će ti pomoći. Sve stoji i ne ide nigde. Nema jurnjave za postizanjem rezultata. Razmišljaj o tome šta najviše ŽELIŠ danas, a ne šta moraš ili šta bi trebalo. Pa čak i ako  je to  “danas ne želim ništa, želim da odahnem od sve trke i jurnjave”, slobodno tako i uradi.

Povezani članci:

ЈАВНИ ПОЗИВ ЗА ЈЕДИНИЦЕ ЛОКАЛНЕ САМОУПРАВЕ, ГРАДСКЕ ОПШТИНЕ И ГРАДОВЕ ЗА ПОДНОШЕЊЕ ПРИЈАВЕ ЗА ПОДРШКУ У ПРОЦЕСУ УСПОСТАВЉАЊА ОМЛАДИНСКИХ ПРОСТОРА

Програм  „Трансформација омладинске политике” Омладинског савеза удружења ОПЕНС фокусира се на заговарање за и успостављање омладинских простора у Србији. Пошавши од чињенице да су улагања у просторе и програме за младе

Opširnije »